Ideje jednog vizionara

nedjelja, 20.05.2018.

Današnje veze i odnosi, 1.dio

Puno puta sam razmišljao o odnosima među ljudima, zašto uspijevaju i zašto ne? Kako to da nekima sve izgleda tako lako, a drugima sve izgleda teško? Gdje su oni drugi pogriješili, dok oni prvi nisu? Jesu li neki ljudi naučili iz tuđih pogrešaka ili tek iz svojih? Koji su ciljevi koje treba tražiti u „modernoj ženi“ ili „modernom muškarcu“? I što je zapravo ljubav, što je kompromis te koje su uloge koje radimo u svom životu…

Kao i drugi oko vas, osobno sam ponirao i padao, kako bi se uzdizao u svojim vezama. Bio sa potišten i uništen, kako bi pronalazio novu snagu i nadu, ponekada se samo igrao – ali pošteno i iskreno od početka, dajući ženi pravo izbora ako je i to ono što ona želi, osvajao ženska srca te ponekada bio sam osvojen. Radio sam na sebi i sve što vam ovdje mogu napisati je iz svoje osobne „prakse“, a ne neke teorije koja je nedokazana. Za sebe mogu reći kako imam divan i plodan život iza sebe, te kako sam sretan i zadovoljan u životu – ma što drugi govorili o njemu.

Kao i drugi oko vas, okružen sam bio stvaranju ljubavi od početka, razvijanju tih istih ljubavi, potvrđivanju ljubavi pred svjedocima – poneki puta i kao svjedok – te nažalost i krahu nekih ljubavi. Nikada se u životu nisam igrao #Cupid a, niti bih se želio igrati tog „lažnog božanstva“. Umjesto toga, upoznavao sam prijatelje i poznanike bez ikakvih uvoda ili opisa, davao im šansu neka sami naprave ono što je najbolje za njih oboje – jer duboko vjerujem iz prakse kako većina ljudi prvih par mjeseci glumi ono što oni nisu, kako bi otkrili svoje karte tek kasnije. Za vezu, a pogotovo brak, potreban je iskren odnos od početka – bez glume i „lažnih maski“, biti ono što jesi. Jer samo ono što jesi, može osvojiti drugu stranu na „duže staze“.

Duboko vjerujem kako neke knjige (samo-razvojne ili one davno zapisane) nose poruke kroz priče, te kako ljudi uvijek imaju pravo izbora – bez obzira bili oni bezbožni ili pripadali bilo kojoj vjeri. Radije sam onda nekima bio #Hitch , pomagajući onim „manje vještima“ da se istaknu od drugih u gomili i tako im davao šansu kod drugog spola.
Upravo to je razlog mog pisanja ovog serijala, koji kreće sada. Promatrajući sretne i one manje sretne brakove oko mene, promatrajući krahove nekih brakova i veza ili njihovo rađanje: odlučio sam napisati ovaj serijal u kojem se nadam napisati tekst svaki tjedan. Te tako probuditi ovu „uspavanu naciju“ kako bi otvorili oči, te progledali malo oko sebe, unaprijedili svoje veze, komunicirali poteškoće ili bolje sljedeći puta odabrali…


Prva tema: odabir partnera

Odabir partnera za suživot je najvažnija tema, a mnogi koji su pogriješili su se našli pred zidom „velikih kompromisa“ koje ako nisu mogli zaobići, su okončali svoje veze ili brakove s krahom. U tome mnoge stvari danas igraju ulogu, ali mnoge stvari igraju „pogrešnu ulogu“ jer su krivo naučene (iz filmova, knjiga, lošim primjerom, utjecajem okoline, itd.).

U današnjem „konzumerističkom društvu“ navikli smo starije, možda malo izrabljene mobitele, umjesto popravka kada nam pukne staklo zamijeniti novijim modelom. Ista stvar je sa televizorom, hladnjakom, mikrovalnom pećnicom, mikserom ili automobilom. I sam ponekada se nađem pred time, da je popravak starog hladnjaka neisplativ, te kako je puno povoljnije kupiti noviji model, koji ujedno manje struje troši. Zar mislimo kako se takve navike, nisu uvukle nama duboko pod kožu i kako one nisu prisutne u vezama? Znam, svi mi volimo nove, sjajne stvari – isto tako volimo i osjećaj u „novoj vezi“ – a to se zove zaljubljenost, o čemu ćemo kasnije. Neki vole taj osjećaj i stalno se njemu vraćaju, jer nisu naučili „lekciju“. Svi prošli partneri u vašem životu su tu, kako bi od njih naučili lekciju! Kada ih naučimo većinu, onda tek ulazi ona prava osoba u naš život. I sve dok je niste naučili, ponavljate razred. Neki se nadaju kako će na valu „konzumerizma“ naći nešto novo, nešto zaljubljivo, nešto posebno. Te samo mijenjaju partnerice, kako bi došli do onog što traže. Ali, ako nisu naučili lekciju, ne idu u sljedeći razred, već ponavljaju onaj isti. Sve dok ga ne polože…

Kada bih danas sebi birao osobu za vezu, birao bih osobu koja bi pokušala nešto popraviti ili nadograditi prije odbacivanja. Nevažno je li to dio na automobilu, nova oprema na biciklu, dijelovi za kompjutor, zamjena baterije za mobitel, popravak televizora, novi motor na hladnjaku ili nešto trećeg. Čak je nevažno bi li ta osoba popravila taj dio, barem neka je pokušala. Neke stvari se jednostavno ne daju popraviti, kao recimo totalka na automobilu. Ali neke ipak daju! Pa zar moramo mijenjati odmah za neki noviji model? Ono što je karakteristično za takve osobe koje popravljaju ili nadopunjuju svoje stvari je kako se te osobe trse i grade u svojim životima, pa tako i vezama. Spremne su raditi na vezi „kako bi vezu popravile ili nadogradile“. Danas kada sebi biram djevojku za vezu, ne gledam na njoj najnovije tenisice ili haljinu, već je li friško oprala kosu i došla bez puno šminke (uljepšavanja). Pričam s njom o malim stvarima, te pokušavam je bolje upoznati. Želim vidjeti vjeruje li mi da joj popravim kompjutor, dodam ulje ili antifriz u automobil, pokušava li sama zamijeniti žarulju ili me pita da joj ju zamijenim – umjesto kupovine nove, itd.

Kod zaljubljivosti mi samo uspoređujemo ovu novu osobu u našem životu s idealom kojeg smo sami sebi stvorili u glavi, te nakon mjesec do tri progledamo i osoba nam se ne sviđa toliko. To je ista ona osoba, od prije mjesec do tri dana. Što se promijenilo? Ništa, jer ljudi se ne mijenjaju u tako kratkom roku. Oni se mijenjaju kroz dugi niz godina, ako marljivo rade na sebi – dan po dan, mjesec po mjesec, godinu za godinom. Tek tada se, nakon puno uspona i padova, može doći do uspjeha kojega svi mi toliko priželjkujemo – možemo narasti kao osobe, možemo postati bolji, možemo se promijeniti na bolje osobe... Dakle, nije se ta osoba promijenila, već su se skinule one „lažne maske“ i mi smo progledali svojim očima u tu drugu osobu. Nije to loše, to je još dobro – izbjegli ste loš brak i na tome sami sebi trebate čestitati. Samo treba naučili lekciju iz toga, kako bi krenuli dalje!

Mnogi danas govore o kompatibilnostima za vezu i brak. Kod kompatibilnosti u vezama ponekada na prvi pogled su stvari potpuno kontradiktorne. Puno puta tražimo „zanimljivu osobu“ (bez obzira na spol), odnosno nama zanimljivu osobu. A takve obično nisu sposobne za dugoročan hod od maratona, kakav je potreban za brak. Ne kažem kako trebate tražiti „ne-zanimljive osobe“, već kako neke kompatibilnosti trebaju biti slične, a neke totalno različite – važno je prepoznati koje! Primjer: slične kompatibilnosti trebaju biti npr. „seksualna energija“ (libido), dok recimo različitosti moraju biti „komplementarne osobine“ npr. urednost na mom osobnom primjeru.

Objašnjenje:
- Da, kod nas se premalo priča o seksualnosti između parova, a prvo što bih vam predložio ako ste u vezi – pogotovo dugoročnoj – sjednite sa svojim partnerom i pričajte o njenim / njegovim seksualnim fantazijama. To je nešto što će obnoviti vašu vezu i povezanost, jer će te podijeliti tajne koje krijete duboko u sebi – možda tako neke svoje zatomljene tajne / fantazije pretvorite i u stvarnost. Želite li ostvariti neke od svojih seksualnih fantazija? Ispunite si ih zajednički kao par, kako bi produbili svoju ljubav i povezanost! Seks je ono što razlikuje vezu od prijateljstva, to je nešto intimno što imaju samo partneri u vezi ili braku. Nešto divno, nešto povezljivo i nešto privatno samo za par. Otkrijte ponovno svoje strasti…
- Ako niste u vezi i tražite si partnera, stavite si na list papira kao zadatak na jednom od sastanaka „pričati o libidu“. Ne kažem kako to mora biti na prvom sastanku i to nikako ne bih preporučio. Ali dok se upoznajete, morate saznati kakav je libido vašeg partnera. Zašto? Ako je vama potreban seks samo dva puta tjedno, a drugoj osobi samo jednom mjesečno (vremenski intervali nisu važni, važno je da su različiti) – u velikom ste disbalansu sa libidom. Ta osoba, koja vam se jako sviđa neće ispunjavati vaše potrebe za par mjeseci ili vi nećete ispunjavati njene / njegove – dogoditi će se nezadovoljstvo i onda će veza biti u krizi, „pred zidom“, dogoditi će se prevara ili krah veze. Neke stvari za vezu moraju biti usklađene, definirajte si te stvari koje su vam važne za vezu.
- U vezi, jedno drugo morate nadopunjavati, to je ono što sam već nazvao „komplementarne osobine“. Kada pogledate sebe, pogledajte koji su vaši minusi, ono u čemu ste loši. Onda će te znati u čemu vaš partner mora biti dobar. Moj je, recimo, što ne volim kuhati. Znam, ali ne volim. Neki će reći kako sam šovinist, ako želim ženu da mi kuha. Ali kada volim da mi se kuha, tu sam loš – to mi se ne da i ne volim to raditi. Volio bih kada bi moja partnerica to znala, kao što bih volio da je urednija od mene. Ne, to ne znači da mi mora slagati veš, to znam i sam. Ne, to ne znači da mi mora prati veš, to znam i sam. Samo da je urednija, jer tu sam također loš. Ako si želim partnericu koja je urednija, onda ću takvu i naći – te će me takva veza nadahnuti da mi stvari su manje razbacane po sobi, jer mi takva osoba može pokazati što je urednosti i „nadopuniti me“. Na taj način, nadopunjujemo jedno drugo i u veza nas oplemenjuje.

Svim osobama koje su ulazile u vezu, prije pronalaska partnera i prije odabira, predlažem uvijek istu stvar – neovisnu o spolu. Složite si listu želja, dovoljan je jedan papir kojega će te podijeliti na dvije strane, ono što želite od svojeg partnera i ono što ne želite od njega / nje. Nakon toga ispišite sve što želite od svog „idealnog muškarca“ ili „idealne žene“ te sve što ne želite. Radite na tome dok ne bude gotovo i napravite to u sljedećih 48h. Nekim čudom, nakon što prođe tih 48h i krenu sljedeći dani tog tjedna početi će vam iskakati osobe u životu koje želite, odnosno ne želite. Lakše će te ih prepoznati u ovom „moru ponude“ koja se nalazi vani, te će te odabrati udvarati osobi koja je najsličnija po karakteristikama s vaše liste.

Probajte, a sljedeći puta pričamo o početnim greškama…

Oznake: Cupid Hitch veza brak ljubav odabir partner

20.05.2018. u 23:21 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 12.03.2017.

Zašto sam odustao od hodanja sa Hrvaticama?!

Mnogi od vas u društvu će se zgroziti i uvijek se iznova zgroze kada kažem kako „ne želim hodati sa Hrvaticama“! Jednostavno je takvo moje iskustvo, premda – a to se mora priznati - su Hrvatice među najljepšim djevojkama svijeta. Jednostavno su previše tradicionalno odgojene za moj ukus – bile one kršćanke, muslimanke, neke treće vjere ili ateistice; rezultat većinom uvijek isti. To je takva tradicionalna zatucanost, koja nikako da ih oslobodi njenih okova te da napokon prodišu svojim plućima, budu ženstvene u potpunosti i otvorene.

Neki dan mi prijatelj (zapravo od mog kuma brat, dakle praktično smo si familija) priča kako bi si trebao naći ženu. On eto prešao 30tu, pa želi podijeliti kako je to biti divno u braku preko više od 5 godina sa ženom koju voli. Te kako se meni skoro eto 40ta piše (ali samo na papiru ili plastici), pa bi se kao trebao skrasiti – kao neće tebe neka dovijeka, itd…

I počne tako priča, kako je on upoznao svoju ženu te kako je s njom hodao i izlazili su na kavu do se nisu poljubili nakon mjesec i pol dana. Mislim sam u sebi, je li on normalan, mjesec i pol samo gledati buduću odabranicu? Pa svaki je dripac na cesti gleda, što će joj onda veza sa mnom?

Priča ide dalje o tome kako su se oni upoznavali te sve više izlazili. A prvi seks su imali tek nakon 9-10 mjeseci hodanja. I pukne tu meni film, jer njima možda cvjetaju ruže, ali mene u tom „hororu od 9 mjeseci hodanja za ručice i pusicama“ neće gledati. Te kažem njima, ono isto što kažem sada i ovdje (a vezano je za naslov teksta) „gledajte, baš zbog toga ne hodam sa Hrvaticama, jer:
- Gledati je mogu drugi dripci po cesti, a ako je moja djevojka onda je želim pipat i dirat od prvog dana.
- Kako planiram živjeti barem još 70tak godina, odnosno oko 840 mjeseci, onda mi ne pada na pamet potrošiti „najskuplji resurs na ovom svijetu“ (vrijeme) u trajanju od mjesec i pol dana na prvi poljubac, a još manje 9-10 mjeseci do prvog seksa.
- Ako baš hoćemo inženjerski točan pristup, Ona ima vremena od prvog poljupca 10 do maksimalno 14 dana pokazati što zna i kako zna, ako mene misli zadržati u vezi s njom. Ne pada mi na pamet čekati 9-10 mjeseci i trošiti dragocjeno vrijeme, već želim uživati sa svojom odabranicom od prvih dana svoje veze.“

Te opišem tako svoju prošlu vezu sa glumicom, koja je trajala više mjeseci i u kojoj smo bili sretni dok smo bili zadovoljni. Malo tko zna, ali smo se pipali i dirali od prvih dana, te vrlo brzo smo spavali zajedno (koliko brzo, to nek' ostane među nama). Veza jest pukla, ali zbog toga što sam muškarac koji se ne da zajebavati – i ako ćete iskreno: tražila je suosjećanje za težak stadij u životu, ali uz to nije napravila ništa kako bi to promijenila. Tu sam povukao granicu i rekao joj da se trgne, a ona se htjela hraniti „emocijama suosjećanja“ i puklo je. Nadam se kako je naučila životnu lekciju, jer je izgledala bolje i sretno u životu.

Na kraju smo komovi skupa sa mnom dovršili priču, kako se „razumijemo da se ne razumijemo“, te kako se „slažemo da se ne slažemo“. Oni i dalje žive svoj život, prosječnih Hrvata. A ja i dalje, živim život prepun uspona i padova. Ali jedno je sigurno, ne trošim uludo svoje vrijeme!


p.s. Hvala ti prijateljice, što si me ponukala napisati ovaj tekst, svojim napadima na kavi oko godina i smirivanja. Nismo se razumjeli, ali shvatiti ćeš. Nije ovo život pun avantura, već odbijam gubiti vrijeme na nevažne stvari i par stoljeća ostarjela ponašanja…

Oznake: hrvatica seks veza vrijeme

12.03.2017. u 13:21 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 12.08.2015.

Kako riješiti #demografsko pitanje u #RH

Promatrajući nedavno prirodoslovne serijale o #životinjama, moglo se primijetiti nešto što im je svim životinjama zajedničko:
1. Potrebna im je hrana, biljne ili životinjske vrste – manje je važno
2. Potreban im je izvor vode, po mogućnosti čiste
3. I potrebno im je gnijezdo ili jazbina za razmnožavanje
Kada se to tako pojednostavi, onda shvatite kako je isto tako i kod ljudi. I ljudima je potrebna hrana – biljna ili životinjska, zavisi o njihovom osobnom odabiru – jesu li vegani, vegetarijanci ili svejedi (koji su uglavnom kod nas mesojedi). Nadalje potrebna im je voda, premda je većina ljudi na sokovima i sličnim beskorisnim tekućinama koje zapravo ne unose ono što im je potrebno u tijelo (ali to je druga tema, o kojoj nećemo sada). Te na kraju, potrebno im je riješeno #stambeno pitanje za osnutak #obitelji i #razmnožavanje – stvar koja je u #Hrvatskoj i (pogotovo u) #Zagrebu većini ljudi (barem oko mene) nedostižna. Da, postoji par prijatelja / poznanika koji su kupili stanove (neki i za švicarce), a većina njih radi po nekim državnim institucijama s nešto većim primanjima od privatnog sektora (što je čudno samo po sebi u HR, ali eto…nećemo ni o tome). Od ostatka, kada se izdvoje oni koji su naslijedili #stanove ili #kuće od roditelja ili djedova i baka, te ih samo uredili; ostaju velika većina onih koji nisu svoje stambeno pitanje riješili i ne nalaze rješenje.
Zašto je tome tako? Pa već se utvrdilo kako je stambeni prostor u Zagrebu u odnosu na primanja jedan od #najskupljih u #svijetu, te o tome ne treba pisati ponovno – sve je u članku (link).
Ali kako to riješiti? Ova vlast nije imala hrabrosti staviti veće poreze na neiskorištene stambene prostore (tek nedavno to najavljuje za poduzetnike), te tako išla na ruku svima koji imaju izgrađene stanove a ne žele smanjiti cijenu na neku „realniju tržišnu cijenu“. Tako imamo:
- Stanove u vlasništvu nekih poslovnjaka, koji ne žele smanjiti cijenu i drže je nerealno visokom. Nadaju se kako će kroz par godina moći prodati stanove za veći novac, te mi je ta građevina samo dodatni novac uz prihode osnovne tvrtke (primjer je jedan od suvlasnika #RRiF).
- Stanove u vlasništvu banaka na koje su se upisali, jer građevinari nisu mogli plaćati kreditne obaveze za kredit s kojim su izgradili zgradu – odnosno nisu mogli prodati stanove s tako visokim cijenama pučanstvu u Zagrebu. Neki od stanova u vlasništvu banke je na prodaju, ali većina banaka ne želi spustiti cijenu tih stanova te je drži višom jer si želi namiriti: glavnicu kredita građevinaru, kamatu kredita građevinaru i čisti profit kod prodaje nekretnine.
- Stanove u vlasništvu neki građana, koji ih iznajmljuju a nisu ih prijavili za iznajmljivanje. Odnosno, ti stanovi bi trebali biti prazni, ali nisu – nelegalno su iznajmljeni, bez plaćanja poreza državi i bez prijave najmoprimca. Kao takvi, svi ti građani (najmodavaoci) su oštetili državu za porez na iznajmljivanje prostora / stana i kao takvi bi trebali snositi posljedice za svoje akcije.
Oko svega toga, država do sada nije uspjela to riješiti i danas imamo situaciju koju imamo – sve manje ljudi osniva obitelji u gradu Zagrebu (a i u ostatku Hrvatske), te imamo odumiranje Hrvatskog #društva u cijelini što se vidi na #demografskoj slici, link na #blog.
Je li #Vlada imala šanse nešto napraviti? Jest! Vlada g. Jadranke Kosor je spašavala sve one koji su kupili stanove u švicarcima na loš način – plaćajući im ostatak rate, preko dodatnog poreza koji smo SVI plaćali – što je: nepravedno, nemoralno i pogodujuće za one koji su unaprijed kao punoljetni građani potpisali Ugovor između sebe i banke. Slažem se kako im je trebalo pomoći, napraviti možda besplatnu konverziju u drugu valutu ili sve njihove kredite konvertirati direktno preko HNBa (kako je napravljeno u Austriji, gdje su svi punopravni austrijski građani dobili kredit s 0,5% kamata u €). Bilo je samo pitanje vremena kada će Švicarska valuta ponovo skočiti i kada će se pitanje ponovno aktivirati, kao nedavno…
Vlada sadašnjeg premijera g. Zorana Milanovića imala je šansu ispraviti cijelu tu nepravdu s proglašenjem poreza na nekretninu i ukidanjem preko njega komunalne naknade. Ali to nije učinila jer:
1. Ni onda, niti JOŠ SADA (koliko mi je poznato), nije gotov digitalni registar nekretnina u Hrvatskoj.
2. Nije imala snage i volje to učiniti za županije, općine i gradske četvrti gdje je gotov digitalni registar!
Kada bi se to napravilo po principu zapadnih zemalja (Njemačke, Nizozemske i sličnih zakonskih regulativa EU članica), onda bi se za početak ukinuli svi oni gore navedeni problemi koji su spominjani. Naime, poslovnjaci i banke bi dobili VEĆE poreze za neprodane i neiskorištene stanove / kuće, te bi tako se stimulirala: prodaja nekretnina (gdje se također ubire porez) i obitavanje u njima od strane novih vlasnika (s manjim poreznim stopama) ili bi oni i dalje čuvali u vlasništvu nekretnine koje nisu u upotrebi (s velikim poreznim stopama). Dok bi u isto vrijeme veliki porezi na neiskorištene stanove koju su sada u najmu, odjednom bili na brzinu i u velikoj mjeri registrirani u #Poreznim upravama kao stanovi u najmu -> također s time, svi neprijavljeni stanovnici u Hrvatskoj bi se prijavili na nove adrese gdje su u najmu, te bi se i tako uveo red, pa bi i #Policija znala gdje se određene osobe nalaze i obitavaju. Sa smanjenjem cijena nekretnina, kako bi se što prije prodale, bi se: potaklo tržište kapitala, pokrenuli porezna plaćanja (prodaja i najam stanova), smanjile cijene najma stanova i država bi omogućila većini svojih članova (srednjeg i nižeg sloja) pristupačno stambeno pitanje za njihove obitelji.
Slažem se, kako ovo nije cijela slika i cijelovito riješenje – još je tu puno mogućnosti u poreznom sistemu za doprinose djeci i trudnicama / dojiljama koje je (obično lijeva) Vlada ukinula, a koje obično druga strana (obično desna Vlada) vraća kada dođe na vlast. Ali sve su to manja pitanja, jer #djecu se može uvijek prehraniti i omogućiti im život s manjim ili većim doprinosima / primanjima. Dok su veća i skuplja pitanja, poput stambenog, obično ostavljena na strani za neku drugu Vladu…

12.08.2015. u 19:03 • 10 KomentaraPrint#

petak, 06.03.2015.

Kvadra(n)t spojivosti

Jeste li se ikada pitali, zašto se neki ljudi spajaju u veze? Jeste li se zapitali zašto neke veze opstaju a druge pucaju? Jeste li se pitali kako ocijeniti uspješnost veze?
Nakon čitanja više desetaka knjiga o osobnostima i njihovu podudaranju, kao i osobno razvoju - osjetio sam na sebi promjene na bolje. Ali ne samo to, počeo sam vidjeti neke stvari koje prije nisam vidio u odnosima s ljudima oko mene. Možda će to neki nazvati odrastanje, možda će neki nazvati iskustvo. Uglavnom, vidio isto tako kako neke stvari nedostaju.
Nedavno me jedna moja prijateljica, još ne toliko iskusna u vezama i odnosima, upitala: kako muškarac (u ovom slučaju mene osobno) bira hoće li biti s nekom djevojkom ili ne. Ubrzo sam se našao u razmišljanju - kako to kvalificirati, kako joj to prikazati... Kako sam se sjetio "kvadra(n)ta protoka novca" od R. Kiyosakija, odlučio sam sve postaviti u kvadrant, ali dodati i osi.
Image and video hosting by TinyPic
Jedna os je za privlačnost, misleći pri tome seksualnu privlačnost prema toj osobi. Pa osobe koje su naše ljubavnici ili prijatelji s povlasticama (Fuck friends = FF) su u gornjoj polovici, dok osobe koje nam se ne sviđaju seksualno spadaju u donji dio: poznanice i prijateljice (pišem sa svog muškog stanovišta).
Druga os predstavlja kompatibilnost u vezi, pri čemu ne mislim na "kompromise". U pravim vezama nema kompromisa, već želja biti zajedno i raditi zajedno neke stvari. Isto tako nema gušenja druge osobe, namećući samo svoje stavove. U pravim vezama, osobu prihvatite kao prijatelja - onakvu kakvu jest - te onda s njom nastavljate dalje u životu. Nema tu promjena, niti želja biti dalje od nje... Nema tu ljubomore, jer ste oboje sigurni jedno u drugo, itd. Ali vratimo se kvadratu, horizontalna os je nazvana "kompatibilna osobno" (predstavlja sve već nabrojano) i razdvaja osobe s kojima možemo biti povremeno FF i poznanici, u odnosu s onima s kojima želimo biti stalno - prijatelji i osobe s kojima smo u vezi. Nemojte me krivo shvatiti, možete se i s FF vidjeti češće - ali s njima obično ne želite kasnije pričati, otići u kino, kazalište ili večeru, zajednički izlazak. U koliko to želite, onda ste našli prijatelja s kojime možete imati vezu - odnosno samo se zavaravate...
Evo, nadam se kako sam sada svim čitateljima objasnio u kratko kako jednostavno kvalificirati svoj odnos s drugom osobom...

Oznake: FF veza ljubav prijtelj prijateljica poznanik pozn

06.03.2015. u 12:25 • 0 KomentaraPrint#

subota, 29.11.2014.

Otvoreno pismo MPPI

Poštovani državni službenici u službi građana,
Vezano za nedavni članak u Večernjem listu pišem vam ovaj mail vezano za Pravilnik o održavanju cesta, točnije njegov članak 38. Podsjetiti ću vas, članak 38. Glasi:
„Pod osiguranjem prohodnosti iz članka 37. ovoga Pravilnika podrazumijeva se da je cesta iz I. i II. razine prednosti prohodna ako visina snijega na kolniku ne prelazi 10 cm, a na drugim cestama 15 cm i ukoliko je promet moguć s vozilima koja imaju zimsku opremu.“
Isto tako podsjetiti ću vas kako za prolaz na tehničkom pregledu vozila je potrebno imati minimalnu visinu vozila višu od 7cm, prema Pravilnik o tehničkim pregledima vozila, članak 10, stavak 1, točka 2.:
„2. kanal za pregled donjeg postroja vozila duljine najmanje osam metara, širine 0,80 do jedan metar i dubine 1,40 do 1,80 metara, s najmanje jednim stepenicama koje moraju biti izgrađene na izlaznoj strani, ugrađenom unutarnjom rasvjetom koja omogućuje osvijetljenost gornjeg ruba kanala od najmanje 250 luksa te jednim pokretnim svjetlom. Kanal mora biti potpuno obložen keramičkim pločicama ili drugim materijalom iste kakvoće. Na početku kanal mora imati ispunjeno zaobljeno uzdignuće polukružnog oblika. Gornji rub kanala i zaobljeno uzdignuće polukružnog oblika moraju biti obloženi čvrstim rubom najmanje visine 7 cm koji otežava pad vozila u kanal. Na one dijelove kanala na koje su postavljeni pojedini uređaji (valjci, razvlačilica itd.) ili tamo gdje tehnologija tehničkih pregleda to ne dopušta, ne moraju biti postavljeni čvrsti rubovi.“
– odnosno svako vozilo koje prođe iznad gornjem ruba kanala je tehnički ispravno vozilo.
Vodeći se time Pravilnikom, vaše isto uvaženo Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture je propisalo Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama, s njenim dopunama NN 14/11; s kojim je
propisano člankom 102, stavak 1 točka 4c propisuje najvišu visinu umjetne izbočine za maksimalnu brzinu
vožnje od 30km/h (premda se prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama prema članku 51, stavak 4 ne može
ograničiti brzina manjom od 40km/h) od 7cm:
„c) za 30 km/h ili manje, njihova širina ne smije biti manja od 120cm, a visina ne smije prelaziti 7 cm.“
Kao i za uzdignute plohe u istom Pravilniku članak 102, stavak 1 točka 5, koji propisuje njihovu visinu do 12cm:
„5. uzdignute plohe su građevinski izvedene površine za prisilno smanjivanje brzine. Izvode se pojedinačno ili u nizu obično na mjestima gdje se pojedinačno ili u nizu većinom nalazi obilježeni pješački prijelaz (slika K55). Visina plohe je 7 do 12 cm. Nagib prilaznih rampi iznosi između 1:10 do 1:20, a dužina prilaznih rampi rampi ovisi o visini plohe i minimalno je dužine od jednog metra.“

Pitanje:
a) S obzirom na prije navedeno, vodeći se prijašnjim Pravilnicima i Zakonima navedenim u gore, gdje ste točno našli shodnim propisati baš toliko visoku razinu snijega od 10cm, odnosno 15cm za visinu snijega na kolniku tijekom zimskih uvjeta na cestama?
b) Znate li kako je visina od tla našeg najčešće korištenog policijskog vozila (Škoda Octavia, list 2 za limuzinu i 4 za karavan) iznosi 140mm? Te znate kako ste s ovim Pravilnikom o održavanju cesta onemogućili rad Policije
tijekom zimskih uvjeta na cestama, dovodeći tako do mogućeg poremećaja u ustavno-pravnom poretku RH?
c) I odakle vam pravo ograničavati nama, građanima ove zemlje koji pošteno plaćamo porez, plaćamo registraciju i sve državne dadžbine vezane za isto te prođemo tehnički pregled s tehnički ispravnim vozilom koje je serijski spušteno i sportsko (10-12cm od tla) – ograničavati nam kretanje u zimskim uvjetima zbog snijega, kada je naše vozilo tehnički ispravno, registrirano i prošlo tehnički pregled? Stoga predlažem smanjenje visine snijega za ceste I. razine na 5cm, a druge na 7cm!

S obzirom kako je danas (sasvim slučajno) Sv.Kata, za koju se obično kaže:
„Sveta Kata,
Snijeg na vrata!“
Zbog svega navedenog molim što hitniji odgovor na pitanja.

(Napisano i poslano na sv.Klaru...čeka se još odgovor, koji će biti objavljen u prilogu!)

29.11.2014. u 14:28 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.06.2014.

Što bih danas napravio kao maturant?

Maturanti, pišem vam ovo kratko pismo, kako bi s vama podijelio svoje viđenje budućnosti u Hrvatskoj i naobrazbe. Uzmite ga ili nemojte, primijenite ga ili nemojte. Nešto sam duže ovdje na Zemlji od vas, pa vas mogu nečemu i podučiti. Vrlo skoro će te biti gotovi sa školom i krenuti na upis na fakultete ili razmišljati o zaposlenju. Ono što ću ovdje napisati, biti će iskreno i iz srca, ono što bih i sam napravio kada bih ove godine bio maturant i vjerojatno je suprotno onome što vam govore, a definitivno je suprotno onome što bi kao član jedne akademske političke zajednice desnog krila trebao govoriti. Ali govor je iz srca, a ne pokora nekim političkim dogmama i ustaljenom pokoravanju drugima. Ono što ću govoriti, napravio bih i sam te ni trenutka ne bih čekao.
Kada bih danas bio maturant, definitivno bih zamislio svijet za 6 godina, svijet u kojemu će znanje nešto značiti, svijet u kojemu će roboti zamijeniti ljudsku snagu, svijet u kojemu će diploma ipak nešto vrijediti. Za početak, gledao bih potrebu u svijetu, u EU i u Hrvatskoj, pa bih po tome odabrao fakultet. Obično to tako ide, kada je potražnja za nekim stvarima velika, onda je plaća uvećana – i obrnuto. Ujedno tražio bih zanimanje koje nešto gradi i stvara (prirodoslovne i tehničke znanosti recimo), a ne samo pretače „iz šupljeg u prazno“ (ekonomija, koja već godina daje previše takvog kadra u Hrvatskoj). Premda se u Hrvatskoj još uvijek isplati krenuti raditi odmah nakon srednje škole, to neće biti slučaj zadugo (evo samo prognoza), a definitivno to nije slučaj van Hrvatske gdje su plaće obrazovanog kadra višestruko veće od „najamnih radnika“. Za početak razmišljao bih o sebi kao Europljaninu – odnosno građaninu Europske unije (u čemu ste u velikoj prednosti danas), ali i Zemljaninu – odnosno žitelju ovog planeta Zemlje. Kao takvog, pretočiti ću poslovicu „Ako si rođen siromašan, ne moraš takav i umrijeti!“ (pogledati što je ne tako davno Andrew Carnegie napravio za svog života) pretvorio „Ako si rođen u Hrvatskoj, ne moraš ovdje i umrijeti/živjeti!“ Da, oni koji su te sreće mogu iskoristiti roditelje i otići na studij po Europi ili Americi. Njima bih savjetovao neka to iskoriste, jer znanje i poznanstva koja će tamo napraviti, kao i snalaženje samima u tuđoj zemlji na tuđem jeziku kao tuđinac će im stvoriti definitivno bolju budućnost od toga da ostanu doma (ili u istoj državi). Onima koji nisu te sreće, predložio bih upis fakulteta po svom izboru već na početku ljeta, kako si ne bi upropastili vrijeme i živce do jeseni. Jedino što nam je svima jednako dano, bili mi siromašni ili bogati je vrijeme – shvatite to što prije i iskoristite svaki dan koji imate! Kada bih bio u obitelji koja mi ne može pružiti bolje obrazovanje od Hrvatskog sveučilišta (ruku na srce, ali pri dnu smo ljestvice po kvaliteti obrazovanja), odmah nakon upisa počeo bih tražiti programe za razmjenu studenata i otišao negdje van na studij – na semestar, godinu ili do kraja studija. Odmah na početku pogledao bih uvjete za razmjenu studenata i postavio to kao cilj, makar radio danonoćno i bio najveći štreber a fakultetu! Ovdje u Hrvatskoj u današnje doba vas niti jedna tvrtka neće platiti onoliko koliko znanja imate, a i ako nađete dobru tvrtku – mala je vjerojatnost kako će te i s pristojnom početnom plaćom moći sebi omogućiti krov nad glavom. Informacije koje imam, ne govore kako će biti dobro i kako će se stvari odvijati u pozitivnom pravcu, čak štoviše sve se više govori o krahu za godinu do dvije (za informaciju pogledati nerede u Argentini ili Grčkoj, kada je došlo do bankrota države - nedavno objavljena i potvrđena vijest). Stoga vam govorim kao vaš prijatelj, da ne potratite vrijeme u Hrvatskoj već što prije kroz programe i mogućnosti koje vam se otvore ili ih stvorite – odite van i više ne gledate prema natrag. Onog trenutka kada odete van, zaboravite na dnevne novine iz Hrvatske, na javljanje prijatelja i njihovo nagovaranje da se vratite – svatko tko vas bude nagovarao da se vratite vam je neprijatelj, već je ljubomoran/na na vas ili vas sebično želi uz sebe. Imate samo jedan život i stvorite si ga najboljim što možete. Vi ste građanin Europske unije i kao takvi, nemate granica. Vi ste ljudi i kao takvi nemate granica i limita. Kao građanin EU nemate ni granica otići na drugi kraj svijeta i tamo živjeti, bila to polarna zima Arktika, vrućina pustinje Australije, oceanska klima Novog zelanda ili hladna zima Kanade. Idite tamo gdje je bolje i živite neki bolji život, koji vam Hrvatska (nažalost) neće moći ostvariti. Jedan od bivših premijera volio je pjesmu čiji stihovi govore „…nek' te hrani kaplja vina, komad kruha, zrno soli…“ dok je u isto vrijeme otimao milijarde. Narod mu je vjerovao i još uvijek tako živi, na kaplji vina, komadu kruha i zrnu soli. Zar i vi to želite za sebe? Ova sadašnja nije ništa napravila, kako bi izašli iz krize, dok se ostatak euro-zone oporavio. Shvaćate li što to znači? Hrvatska je već 6 godina u recesiji, mjesta se smanjuju, državni aparat je sve veći i polako se država guši.
Idite tamo negdje, gdje god to bilo, i stvorite si život dostojnim čovjeka i intelektualca. Ne brinite za „rodnu grudu“ ili ono što ostavljate. Ne brinite ni za one koje ostavljate. Stvorite život sebi, jer vaš život samo vama pripada. A ovdje u Hrvatskoj, život intelektualaca nije dostojan čovjeka.

Oznake: maturant upis fakultet sveučilište imigracija

01.06.2014. u 17:49 • 0 KomentaraPrint#

subota, 23.11.2013.

PROBLEM DANAŠNJIH LJUDI

Nedavno sam imao jedno iskustvo, koje sam želio podijeliti s vama – čitateljima. Možda ono nikome ne učini ništa, ali ako samo jednom čovjeku promjeni život – isplatilo se odvojiti malo vremena i energije za pisanje.
Iskustvo je krenulo s jednom osobom ovdje na forumu, dopisivanje preko privatnih poruka i razmjenu mišljenja. Tako su naša dopisivanja išla danima i mjesecima, sve dok nismo izmijenili brojeve mobitela. Krenuli smo dalje s bezbroj SMSova, a prije nekih dva tjedna i poziva. Ti pozivi su znali bit do duboko u noć, a ponekada tijekom dana po par sati. Sva sreća, oboje smo financijski zbrinuti toliko, da ne marimo o cijeni telefonskih računa u današnje vrijeme tarifa bez ograničenja. Uslijedile su i slike, razmjena istih preko interneta. Oboje izgledamo iznadprosječno, ona bi mogla biti model kada bi to željela (mada je već pozirala nekim fotografima), a osobno jesam model. I kako su odmicali dani, priznala mi je kako dolazi u moj grad na potpis ugovora za posao i sređuje si stan za živjeti sa svojom djecom (rastavljena je). Rekla mi je kako je zbog toga uzbuđena i sretna, te sam joj vjerovao. Čak i kada mi je govorila 5min prije sastanka kako ima veliku tremu. Osobno je nisam imao, jer sam ju išao upoznati kao prijateljicu i to sam odlučio. Čovjek sam odluka, koji kada ih donese – onda ih se i drži.
Tu večer piće i upoznavanje je završilo na „nečem višem“. U detalje kao gentleman neću ići! Bila je to predivna večer s osobom koja je iznutra kao i vi, premda je uvijek nešto bilo nedorečeno u zraku. Kao da je nešto visilo među nama, ali nisam mogao dokučiti što to…
Ujutro, buđenje i trebam krenuti na posao te stiže kilometarska poruka. O tome kako joj je žao, da je „u nekoj vezi“ koja je pri kraju. Kako s njime misli prekinuti, ali nije našla razloga za to, itd… I odreagiram u stilu, ako si odlučila što si već rekla riješi to i kreni dalje. Ona opet ne vjeruje očima što vidi u poruci, kako odlično odreagirao sam. I obeća to riješiti, što je već i naumila za taj dan.
Taj dan navečer, opet isto. Ona nije sigurna, ne želi s njim a opet želi, ti si mi bolji izbor ali ne mogu… „Same old, same old“, kako kažu moji stari Ameri. I onda, kao čovjek odluke ponudim njoj odluku: ako misliš nešto još imati sa mnom, idemo večeras van na piće negdje. Ne moramo završiti kao jučer, nije mi cilj te iskorištavati kao ženu (mada bih to mogao), već pokaži da ti je stalo i da me ne držiš za „drugu violinu“ – stavljen rok 19h. Par minuta prije roka, dolazi poruka kako ne može i moj odgovor je bio jasan: „javi se kada budeš smogla hrabrosti za više…do viđenja! ;)“

Neki će se pitati čemu sve ovo pišem? U svemu ovome, ne zamjeram joj ni najmanje na laži. Jednom kada prijeđeš adolescentske godine, shvatiš kako će laži biti i svuda su oko tebe. Možda ne moraš slijediti taj put, dapače – ne bih ga predlagao. Ali ljudi će ti slagati, ovako i onako – to više govori o njima samima, nego li o tebi. Shvatiš i to kako joj je situacija komplicirana, mnogima jest.
Ono što joj zamjeram i što većini ljudi danas nedostaje je HRABROSTI. Hrabrosti za držati se načela i moralnosti u životu. Hrabrosti za provesti svoje odluke do kraja. Hrabrosti za imati svoj Stav. Hrabrosti za obranu od svakodnevnih napada koje doživljavaju – na poslu, u društvu, zbog vjere, zbog boje kože, zbog opredjeljenja, zbog stranačke pripadnosti ili zbog nečeg trećeg.
Da, hrabrost je ustati svaki dan i krenuti dalje. Da, hrabrost je birati za sebe i zahtijevati za sebe više u životu. Da, hrabrost je za sebe boriti se za ono što vas pripada. Da, hrabrost je danas reći kako želiš „mir u svijetu“ dok je pola najvećeg kontinenta na Zemlji bilo u ratu samo u prošlom desetljeću. Da, hrabrost je učiniti svaki dan bolji i ljepšim, učiniti korak više, dati sebe bez zadrške.
Možda sam odrastao uz seriju čije početne riječi su završavale: „…to boldly go where no one has gone before.“ Možda sam produkt jedne generacije koja se naučila boriti i uspijevati u životu? Da, ponekada izgubim – ali izgubim li ako nešto usput i ne naučim? Svaka škola košta, a pogotovo ona u koju se ne ide! Moj odabir je raditi hrabro i odvažno, jer samo tako mogu ostvariti svoje ciljeve. Samo hrabro i odvažno.
Tako ovih dana sam imao poziv ići na jedno natjecanje za modela godine kao najstariji natjecatelj i razmišljao sam o pitanjima koja bi se tamo postavila od žirija, pa i ono: što bi ste vi poručili i promijenili u svijetu, kada bi mogli? Moj odgovor danas svim ljudima, a pogotovo malom čovjeku: imati više hrabrosti za sebe i svoje stavove! ;)

23.11.2013. u 16:46 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 20.11.2013.

Zašto sam ZA?

Ovih dana svi se nešto izjašnjavaju, više ne znaš tko je ZA što, a tko je PROTIV oko čega? Pa je došlo vrijeme kako bi se i jedan polu-stari dinosaur u politici opredijelio i obrazložio svoj odabir. Kao vječni optimist, entuzijast i sanjar opredjeljujem se prvenstveno ZA život i ZA dostojanstvo čovjeka. Opredjeljujem se ZA obitelj i ZA prirodni poredak dan ljudskoj vrsti, ali ujedno i ZA prava svih homoseksualnih osoba u njihovom obliku zajednice definiran ZA njih posebno skrojenim „Zakonom o istospolnim zajednicama“, opredjeljujem se ZA više vjere i ljubavi među svim ljudima bez obzira na vjeru, spol, spolnu orijentiranosti rasnu pripadnost. Opredjeljujem se ZA napredak društva i ZA očuvanje tradicionalnih korijena koje imamo, ZA društvo sa više znanja i ZA više mogućnosti zapošljavanja.

Prije dvadeset i tri godine, još sam bio maloljetan kada se odlučivalo pa su moji roditelji umjesto mene i ZA mene odlučili na referendumu kako je vrijeme ZA izlazak Hrvatske iz eSeFeRJot i kako je došlo vrijeme ZA „samostalnu i nezavisnu, suverenu i demokratsku“ Hrvatsku – hvala im na tome. Ujedno sam kao školovani intelektualac i punoljetni član državljana republike Hrvatske koji je ZA pristupanje Hrvatske EU i ZA primanje Hrvatske u NATO – ciljeve koje smo već ispunili. Bio sam ZA obranu države od ideje „Velike Srbije“ od strane pobunjenih Srba u Hrvatskoj i ZA mirnu pomirbu te reintegraciju istočne Slavonije i Vukovara u teritorij republike Hrvatske. Stajao sam ZA obranu generala pred Haškim sudom i ZA pravdu koja je dokazana (a nedavno i potvrđena). Moje srce lupalo je, lupa i lupati će ZA Hrvatsku, ZA ljubav i ZA vjeru.

Kao takav, nikako i ni pod kojim načinom ne mogu sebe zamisliti glasati PROTIV. Jer sve negativno stoji iza te konotacije, od nametanja do podupiranja nekih centara moći, od agresije manjina na većinu do toga da se danas jedan „domoljub, katolik i heteroseksualac“ treba stidjeti svojih stavova. Gospodo i gospođe iz LGBT i pro-homo nastrojeni, gdje je tu moje pravo članka 14. Ustava RH na slobodu vjere i svojih „prirodnih heteroseksualnih stavova“? Kažem prirodnih, jer nismo afrički vodozemci pa da možemo mijenjati spol i rađati kako mi to želimo. I shvaćam vaše potrebe i želje, ali ne mogu stati PROTIV prirode te normalnog i zdravo racionalnog zaključka. Ako ste ZA dijalog, ZA ljubav i ZA rješenje vaših problema van (uskoro) „brand-irane“ riječi BRAK, dobro ste došli na dijalog.

A završavam s jednim komičarom, glumcem i čovjekom koji razmišlja svojom (gornjom) glavom:
YouTube link!

Oznake: ZA "u ime obitelji" protiv

20.11.2013. u 18:27 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 16.01.2013.

Sljeme – napokon park prirode?

Možda će neki reći kako Medvednica i njezin vrh Sljeme već jesu „park prirode“ i složio bih se s njima. Uistinu to jest na papiru i zajedno sa svojim službama. Ali je li Sljeme i zaštićeno kao „park prirode“? E tu bi se već moglo malo diskutirati…
Nedavno sam eto, možda slučajno – možda namjerno, bio na jednoj posebnoj cesti u Austriji – najvišoj cesti u Europi i cesti koja vodi preko prijelaza Grossglockner između Austijske i Njemačke granice. I cesta je predivna, sa vozačke strane to je upravo ono što želim voziti bilo s osobnim sportskim vozilom ili s biciklom. Sama cesta uspinje se do 2571m nadmorske visine i samo potpuno ispravna vozila su u stanju popeti se na vrh. Dok o vožnji bicikla bolje i ne pričamo, jer pad tlaka na toj nadmorskoj visini je oko 75% onoga na morskoj razini. Uspon na takvo brdo bio bi ispit za tijelo (fizičku spremu) ali i za karakter čovjeka (psihološku spremu). I znam kako ću ga odvoziti sa svojim kolegama biciklistima... A na vrhu zato sslijedi nagrada, priroda tamo gore je nenadmašna, predivna i očuvana, ali ne slučajno. Jer vožnja preko najviše ceste u Europi se naplaćuje a sva osobna vozila (mislim kako je bila 5€), dok je teretnim vozilima zabranjeno tamo voziti.
Photobucket
Pitao sam se dok sam stajao ondje i gledao predivnu prirodu: zar su Hrvati zbilja toliko blesavi, kada vožnju po svojim „parkovima prirode“ i kroz „nacionalne parkove“ na naplaćuju? Čini se kako jesmo i stalno guramo onu „plavo – zelenu“ liniju s turizmom mora i zelenilom očuvanih parkova, dok se najgorim kamionom slobodno može proći preko „parka prirode Medvednica“ ili državnom cestom preko „nacionalnog parka Plitvice“. Čak niti sami ZET ne pridaje važnosti očuvanje „parka prirode“, pa na liniju koja vozi na vrh Medvednice i natrag šalju vozila koja su slobodna na parkiralištu. Ponekada mi se čini kako nitko u RH nema osjećaja za biser koji imamo i koji možemo očuvati...
Zar ne bi mogli jednostavno naplatiti ljudima prelazak preko „parka prirode Medvednica“? I to s investicijom od svega desetak pojedinačnih ili dvostrukih rampi, te tako dovesti još ljepšu i bolju čistoću zrak na Sljeme? Napokon će onda i „park prirode“ imati prihode koje zaslužuje (a ne naplaćivati ulazak na Medvedgrad, na kojemu više nema ni kafića/restorana od kako je gradonačelnik uskratio potporu toj znamenitosti i kulturnoj baštini), a tko želi na Sljeme imati će opcije: plati za svoje osobno vozilo, plati kartu za bus ili besplatno prošetaj malo noge…
Jest, zagriženi sam biciklist koji obožava uspone na Sljeme. Svaki puta to mi je izazov i svaki puta dajem 90% sebe u taj uspon (i vozim zenera ispod 40min). Ali znam kako na taj način nisam onečistio i zagadio taj „park prirode“. Zimi odem pješke na Sljeme, jer mi nema ljepšeg otići malo u tišinu i maknuti se iz grada. I u tome me ne može niti snijeg spriječiti. Ta znam kako bi vožnjom na Sljeme samo bih još više zagadio i onečistio „park prirode“ koji ovom našem Zagrebu daje svježi dašak vjetra i friški prirodni zrak. Dovoljno se i ovako vozim osobnim vozilom po gradu, pa mogu negdje malo obogatiti prirodu...

16.01.2013. u 14:31 • 0 KomentaraPrint#

subota, 08.09.2012.

2032.

Sunce polako zalazi na zapadu, dok ustajem. Gledam ga, kao i svaki puta nakon ustajanja iz kreveta. Čudno je kako se sve tako brzo promijenilo, prije dvadeset godina još smo radili danju i uživali na zrakama sunca. Danas je osamnaesti rođendan moje kćeri i taj dan u meni budi poseban osjećaj. Jedno predivno stvorenje, puno ljubavi i dobrote, ali ujedno i samostalna i samouvjerena mlada djevojka – majka kaže kako je to na mene – postaje punoljetna, samostalna i odrasla. Ako je tako, barem je lijepa i pametna na majku! Gledam svoju ljubav dok još spava na krevetu , a rolete još više otvaram. Zrake sunca prelaze preko njene kože, ramena, njenog vrata, lica. Ah, ta žena me i dan danas ostavlja bez daha svojom ljepotom. Zaljubljen sam u nju, kao i dan kada sam je upoznao. Njena smeđa kosa nadvila joj se na lice, dok spava. A njen najjači adut, njene dijamantne oči još su uvijek zatvorene…

Ostavljam ju neka spava još koji tren i odlazim na toalet, kao i svako jutro, te odmah nakon toga popiti vode s alojom. Svako jutro mi počinje na isti način zadnjih dvadesetak godina, za cijelu obitelj radim shake za doručak. Ah, doručak – kako to sada navečer nazvati doručak? Ali čovjek je svojim prisustvom promijenio planet na kojemu živi. Sa današnjih 8,5 milijarde duša na „malom plavom planetu“, definitivno smo utjecali na život na Zemlji kakav smo nekada poznavali. Tijekom dana rade službe samo u posebnim zaštitnim odijelima, dok je ostalima rad danju zabranjen pa većina ljudi radi noću. Nekoć moćna vozila s motorima s unutarnjim sagorijevanjem su zamijenila vozila pogonjena vodikom i baterijama, kakva su se pojavila prije dvadesetak godina. Jedino gdje možete vidjeti vozila koja bruje su popularne utrke trkaćih vozila, za kakve sam kupio karte. Moja curica, što pričam sa osamnaest je moram početi zvati odraslom ženom, je zaražena kao i tata s Formulom1 pa sam je odlučio odvesti na utrku na legendarnu veliku nagradu Monaca u Monte carlu. Nadam se kako će joj se svidjeti odsjesti u Fairmont hotelu? S novim proširenjem hotela, imati ćemo najbolju sobu za pogled, s jedne strane bolidi juri strmom uzbrdicom Beau Rivage i na trg Casino, dok ispod nas izlaze iz tunela na Nouvelle chicane i nastavljaju prema Kompleksu te ih vidimo sve do čuvenog La Rascasse. Naravno, koliko će se vidjeti noćna utrka u Monte carlu, ali danas su sve utrke Formule1 takve. Sjećam se kada su počeli raditi noćne utrke prije dvadesetak godina, sve zbog gledanosti. Čudno kako je to postala realnost i potreba, a ne samo estravagancija zbog same televizijske gledanosti. I sama pomisao kako ovaj shake koji sada spremam za doručak je platio za sve to, jer sam prije dvadeset i dvije godine počeo se baviti nečim drugačijim. Moji prijatelji kažu kako sam imao sreće, ali to je samo dio priče. Da, imao sam sreće i zahvalan sam što sam upoznao u svom životu sve ljude u mojoj organizaciji. Ali imao sam hrabrosti, zdrave logike i odvažnosti započeti kada drugi nisu. Danas, dok se drugi još uvijek ustaju s želudcem i idu raditi, mogu si priuštiti odvojiti vremena za doručak sa svojom obitelji. Jedva čekam dok svi poslože uz kuhinjski šank i popiju svoj shake. Možda danas stignem napraviti jutarnje trčanje u suton? Ne bi li to bilo divno, trčati u suton i tako započeti radnu noć. Dok drugi žure na posao, ti prošećeš do atletske staze i otrčiš par krugova… Ili možda bolje danas u parku? Od kada su park nadvili prozirnim balonima, Maksimir je opet procvjetao punim zelenilom. Možda mi se i žena danas pridruži? Prije njene prve trudnoće, trčali smo stalno zajedno. A onda smo trčali za djecom, mada su nas upravo djeca spojila na više načina nego li je išta drugo moglo…
I eto, minuta otkucava i shake je gotov. Uvijek si ga volim više promućkati u blenderu, pa mi ispadne pun zraka, kao one zrakom ispunjene čokolade koje su zabranili prije desetak godina. Mmmmmm, miris shakea je zbilja očaravajući ujutro – zbilja je okus kao kakav desert, pogotovo ovaj od čokolade. Sada kada je friški shake gotov i u hladnjaku, idem se otuširati. Prije nego li djeca i žena zauzmu sve tri kupaonice u našoj kući… Ah, i to je nestalo – nekada smo samo slušali o soničnim tuševima budućnosti, ali danas ih koristimo. Voda je preskupa, kako bi se s njome još i polijevali. Čak ju više ne koristimo niti za kuhanje, osim u rijetkim prilikama. A u nazad deset godina su zabranili i uzgoj mesa, zbog vode koja je potrebna za uzgoj stoke i peradi. Jedino meso koje možemo kupiti je od govedine ili koze koja više ne daje mlijeko, te od kokoši koja više ne daje jaja i to si možemo priuštiti barem jednom tjedno. Usprkos životu tijekom noći, čini mi se kako danas čovjek živi skladnije s prirodom, nego li prije dvadesetak godina. Cijena toga je bila možda previsoka, ali je čovječanstvo preživjelo.

Dok se tuširam, razmišljam o ženinoj želji. Davno prije si je željela vrt u kojem će se djeca igrati, te psa. Vrt ograđen pod krovom i zaštićen od UV zraka – staklenik – imamo, mada je u njemu nepodnošljivo sparno tijekom dana od vlage kako bi očuvali malo trave i bilja. Možda ipak naručim zatamljena fotoosjetljiva stakla za vrt? Ali psa. Od kada su Don i Charlie otišli, došli su novi zakoni. Kao da nije dovoljno to što sam posjedovao dva psa i nisam imao nikada problema s njima, niti ih napustio kao neki. Danas moramo ispuniti toliko papira, zahtjeva i provjera prije nego li uopće dobijemo psa. Kao da ću otvoriti zoološki vrt doma, a ne imati samo psa. A tek njihov odlazak, ako sam imao dva prijatelja u životu (osim moje žene) onda su to bili Don i Charlie. I sada s pedeset i dvije godine, znam kako ću nadživjeti i trećeg a rastanak tog prijateljstva je najteža stvar na svijetu… Ali hrabri su oni koji znaju put i koračaju svejedno njime. Zašto? Zato što znam kako će me to prijateljstvo obogatiti i usrećiti narednih petnaest godina, ali još važnije obogatiti će život onih do kojih mi je najviše stalno – moje djece i žene.

Ah, već ustaju. Čujem ih kako tapkaju bosi po podu i odlaze u svoje kupaonice, dok se nenadano gasi sonični tuš. Okrećem se, dok moja žena naga ulazi pod tuš sa mnom. Nevjerojatno kako divno izgleda! Prehrana je učinila svoje i zbilja joj se ne vidi kako je imala troje djece iza sebe. Tko zna, možda pokušamo i s četvrtim, dok još oboje možemo? Sada si to svakako možemo priuštiti, zašto onda ne? Ako bude željela još jedno, uz troje bioloških i dvoje posvojenih… Pitam se, trebam li je pitati ili se napraviti blesav? Ipak je to njeno tijelo. Ahhh, taj poljubac… (nastavlja se, 2032.)

08.09.2012. u 20:58 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< svibanj, 2018  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Svibanj 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Siječanj 2013 (1)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (1)
Lipanj 2012 (1)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (2)
Listopad 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Lipanj 2008 (5)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)

Komentari da/ne?

Opis bloga

sve ono što nisam mogao sprovesti u politici, kao jedan od ljudi koji u njoj nisu bili zbog svojeg probitaka, već zbog poboljšanja života drugih ljudi...zbog svih onih ideja koje mi se jave, a o njima se javno krivo priča ili krivo interpretira...sve će se naći ovdje i pomno obraditi!